Odrasli na život gledaju kao na borbu. Sadašnji trenutak im je najveći problem jer ukoliko nemaju dodatnih stimulansa koji im podiže užitak, ne znaju uživati u malim i svakodnevnim stvarima. Uvijek se vraćaju u prošlost misleći da nešto ili nekog mogu promijeniti, ili bježe u budućnost želeći preskočiti teškoće i izazove sadašnjeg trenutka. Na upoređivanju s drugima grade temelj odnosa prema samome sebi, ali ako dožive neki poraz na njega gledaju kao na kraj svijeta i tu za njih život prestaje.
Između pogleda na život kao igre i pogleda na život kao borbe nalazi se cijeli spektar našeg razmišljanja, nalazi se naš izbor da odlučimo kojoj ćemo se stvarnosti prikloniti.
Iako se mnoge stvari s jedne i druge strane preklapaju, temeljni stav je onaj koji čini razliku. Možemo kukati, zapomagati, vrištati i žaliti se da nam je teško, a možemo to pokušati sagledati na jedan manje ozbiljan način ne shvaćajući život samo kao neku dramu.
Naše tumačenje života je ključ razlike jer ono mnogo više određuje stvari u našem životu nego sama događanja.
M. Žuvela
[metaslider id=31223]