Da li se neko sjeća parola i grafita tipa NEĆU ŽVAKU, HOĆU KUSUR! Imali su visočki, ali i drugi trgovci običaj kusur zamijeniti žvakom ili lizalom. Posebnu majstoriju imali su piljari ili majstori prodaje voća i povrća. Uvijek bi na traženi kilogram jabuka, lubenice, šljiva… išao namjerni prebačaj za bar pola kilograma. Sve je bilo dobro dok im se nije ukazao ters taksista koji je volio preciznost. Tako je jednom tražio kilogram jabuka, a ponuđeno mu standardnih 1,5 kilograma. Odgovor je bio jasan. NE MO ŽE!
Na nevino piljarsko,… ali zašto?.. uslijedio je odgovor: “Šta misliš ti sjedeš u moj taxi i kažeš da želiš do Moštra, a ja te odvučem u Dobrinje.”
Piljar shvatio u sekundi. Danas, kada je visočka trgovina uz sve njene lijepe dane isčezla, nestale su i virtuozne trgovačke majstorije. Taksisti nisu. Još samo da dočekamo RADIO TAXI. Od vakta je!