Visočka čaršija ima veoma dugu tradiciju u preradi kože i po tome je poznata u čitavoj Bosni i Hercegovini, a i šire. Stanovnicima ove čaršije poznato je da se koža nekada davno obrađivala na obali rijeke Fojnice duž koje su stajale tabačke stupe.
Početkom XX stoljeća dolazi do napretka u obrazovanju i zanatstvu, pa s tim u vezi i u Visokom dolazi do promjena u smislu naobrazbe i obrade kože. Privredna komora Bosne i Hercegovine, zbog potrebe stručnih lica, stipendira četiri Visočanina za jednogodišnju kožarsku školu u Beču 1911. godine. Stipendisti iz Visokog bili su: Mujo Ahić, Ibrahim Handžić, Nazif Handžić i Ibrahim Islamović.
Poslije je općina Visoko stipendirala učenike za školovanje u Tržiću koji su svoje znanje kasnije prenosili na mlade tabake. Tako se radilo na napredovanju kožarskog zanata sve do otvorenja Kožarsko- krznarske škole u Visokom 1928. godine. Iz razloga što je Visoko imalo kožarske kadrove i sirovinsko bogatstvo Ministarstvo trgovine i industrije Kraljevine Jugoslavije kupuje od Milana Popovića zemljište sa radionicom za preradu kože.
Na tom mjestu otvorena je Kožarska škola, a za direktora postavljen je inžinjer Milenko Gavrilović. Dobrostojeći Visočani (Karavdić, Čabaravdić, Karamehić, Danon i Šahinović) kupili su najosnovniju mehanizaciju i zaposlili stručna lica i na taj način počeli su se stvarati prvi stručni kadrovi u Visokom, a među njih se ubraja Redžep Ahmetaš, Hamza Karavdić i dr.
(Izvori: List „ Visoko“- KTK-a Visoko, autor: Velimir Stanišić)
– FB Zavičajni muzej –