Na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća Visoko koja će biti održana u petak, 28. juna, pod tačkom šest Dnevnog reda predložit će se vijećnicima da razmotre i usvoje Odluku koja glasi:
“Poslovni prostor na zemljištu označenom kao dio kč br. 3460 KO Visoko koristit će Grad Visoko za svoje potrebe, a istim će upravljati Služba za opću upravu, inspekcijske poslove i boračko-invalidsku zaštitu Grada Visoko.”
Ova Odluka podrazumijeva da se Gradska kafana u Visokom uzima za potrebe Grada.
Visočkim vijećnicima koji treba da se izjasne o ovoj Odluci skrenut ćemo pažnju na sljedeće:
Korzo (ital. corso) predstavlja najčešće glavnu gradsku ulicu i svojevrsni izlog grada, odnosno glavno gradsko šetalište sa ugostiteljskim objektima. Mada se u mnogim bosanskim čaršijama izgubio taj urbani dio mozaika, u Visokom je još uvijek izuzetno izražen, a naročito u ljetnim mjesecima, u nekadašnjoj ulici Jalija, danas ulici Alije Izetbegovića.
Nakon što su ljetne bašte protjerane sa ovog visočkog šetališta, red je došao i na Gradsku kafanu Visoko.
Gradska kafana je jedan od najprepoznatljivijih urbanih ugostiteljskih objekata u našem gradu i nezaobilazno mjesto druženja brojnih Visočana i turista.
Na žalost, ovakvih objekata je sve manje u Visokom, i čaršija polako gubi svoj šarm. Po svaku cijenu moramo nastojati održati instituciju čaršije, kako zbog sebe, budućih naraštaja, tako i zbog stranaca koji dolaze u naš grad.
Ovakve odluke su ono što najmanje treba Visočanima. Jer šta je grad, ako to nisu ljudi po njegovim trgovima, ulicama, ljetnim baštama, kafanama, šetalištima..?
Jusuf Trbić, bijeljinski novinar je svojevremeno napisao reakciju na tadašnje zatvaranje Gradske kafane u Bijeljini zbog širenja administracije.
Prenosimo sadržaj njegove reakcije koja se potpuno može primijeniti i na zatvaranje Gradske kafane u Visokom:
– „Čaršija je žalila kad je donijeta odluka da se uništi još jedan simbol gradskog života. Najava gušenja Gradske kafane, zarad širenja neuništive administracije, izazvala je revolt građana.
Odlazi Gradska kafana. Odlazi tiho, skoro kradom. Po kratkom postupku, da ustupi mjesto administraciji. Odlazi još jedna u nizu gradskih relikvija, uzmiče još jednom red pred haosom, krši se zid smisla pred slijepom silom entropije, pred silom primitivizma.
Odlazi Gradska kafana, odlazi još jedan spomenik gradu, još jedno sjećanje na urbanu harmoniju. Trenutni moćnici stupaju žestokim korakom, rušeći svaki trag onoga što im liči na nedokučivi red, jer misle da će, brisanjem svega, stvoriti utisak da je istorija, zapravo, počela od njih.“