U nedjelju, 13. juna, u 26 mjesnih zajednica Grada Visoko kreće naizgled nevažan izbor za predsjednike, sekretare i članove mjesnih zajednica. Izuzetno bitna karika gradske vlasti koja se kod glasača neozbiljno shvata. Veliki broj njih nije ni predložio svoje kandidate koji bi ušli u krug onih za koje se glasa i koji mogu donijeti dobrobit svojoj mjesnoj zajednici uz dobru saradnju sa gradskim vlastima.
Na izborima će biti izabrane osobe koje će dobiti četverogodišnje mandate, odnosno biće članovi savjeta u periodu od 2021. do 2025. godine.
Savjet mjesne zajednice obično broji od pet do devet članova, s’ tim da svako mjesno područje ili više manjih naselja u savjetu mjesne zajednice bude adekvatno zastupljeno.
Ako uspijete izglasati radilicu u vidu predsjednika(ce) uz par ljudi koji će ozbiljno shvatiti svoju funkciju, imate velike šanse da se stanje u vašoj okolini popravi.
Nažalost, prema dosadašnjim iskustvima, sve se svede na „Društvo jednog do dva lica“ i par statista čiji entuzijazam opada sa neusvajanjem njihovih prijedloga i inicijativa.
Provjereno u praksi, jer kao i svaka druga društvena i možemo reći volonterska uloga Savjeta ima svoje dobre i loše strane. Dobre strane su lično, duševno i svako drugo ispunjenje kada uspijete nekom od građana, mještana da pomognete i vidite sreću na licima tih građana.
Ta pomoć se većinom ogleda u određenim socijalnim paketima pomoći koje Savjet većinom osigurava putem svoji članova koji nesebično svoja poznanstva sa privrednicima i drugim humanitarnim organizacijama upotrijebe da bi obezbjedili takve pakete.
Loša strana takve pomoći je što ne možete obezbjediti dovoljno paketa da date svima koji su u potrebi i uvijek imate onih koji će biti nezadovoljni.
Ona druga strana ovog posla su svi oni zahtjevi građana koji nisu u nadležnosti mjesnih zajednica nakon čega se krivnja prebacuje na predsjednike i predstavnike.
Uz to, ukoliko se rade infrastrukturni projekti i naiđe se na problem koji pokušate rješavati na ljudski, komšijski način za dobro cijele jedne npr. ulice i pri tome poremetite nečiju komociju uživanja u javnom dobru, tada ćete biti najgori, ali to je cijena ovog naizgled lijepog posla i obaveze.
Što se tiče naknada za savjet, neke MZ imaju veće naknade za predsjednike i sekretare, a neke manje. Gradska uprava preko grant sredstava uplaćuje 1000-1200,00 maraka zavisno od raspoloženja i stanja finansija u budžetu, što otprilike na mjesečnom nivou znači do 100 KM za rad Savjeta, režije, telefon, kancelarijski materijal i što ostane za naknadu predsjedniku i sekretaru. Ako želite nešto više da uradite, morate se boriti da obezbjedite dodatna sredstva svojim poznanstvom ili na neki drugi način da biste nešto korisno uradili.
Građani vas zovu za ulice, za odvoz smeća, za održavanje zelenih površina, za asfaltiranje… i vi proslijeđujete zahtjeve nadležnim službama, ali često te službe uopće ne odgovore i vi na slijedeći poziv građana ne znate šta da kažete ljudima i na to će vam ljudi vrlo brzo reći da ništa ne radite, ne trudite se itd.
Uz sve to, lokalna javnost će svaku pretpostavku da ste nešto loše uradili, itekako osuditi, a one istinski korisne, bitne stvari postaju nebitne i prođu tek tako nezapaženo jer sve pozitivno što se uradi ostane u sjeni nezadovoljstva bučne manjine koja bi da im se odmah asfaltira ulica i riješe druga infrastrukturna pitanja. Kad bi članovi Savjeta mjesnih zajednica odlučivali o kapitalnim ulaganjima i asfaltiranju, tada bi kritika bila na mjestu. Nažalost, infrastrukturni projekti, oni veći, nisu u MZ nadležnosti. Papirologija i trčkaranje od kacelarije do kancelarije je posebna priča. I tu trebate predsjednika(cu) koja ima te vještine i vještine lobiranja koje su neophodne.
Mnogi su nezadovoljni i žele promjene. Super bi bilo da budu izabrani i osjete Sizif poslove i Tantalove muke sa birokratijom i nezadovoljnim komšilukom koji misli da izabrani zarađuju ogromne pare.
Najjače su one i oni spisatelji(ce)-kritičari koji se zbog čarki sa predsjednikom- komšijom okrenu prozivci kompletnog Savjeta poimenice a ljudi „ni luk jeli, ni lukom mirisali“.
Zato glasajte za kritičare(ke), ako su stisli petlju pa makar istakli kandidaturu. Većina ih je ostala u mišijoj rupi, a za tastaturom bi učinili da mjesne zajednice cvatu.
Dakle 13. juni. Nađite mjesto glasanja. Odaberite neko za koga mislite da može i hoće. Ne očekujte previše, pa možda nešto i dobijete. Sretno!