– Sjećaš se ti, moj Uzeire, kad ono nas Hamo odvede na iftar u oni hotel. Ja ljepote i ićrama, mili Allahu. Nisam ni znala da ‘nako nešto ima u nas. Bog zna kolko je platio, ne htjede nam rijet – veli u mene Fata.
– Sjećam, kako se neću sjećat’.
Odveo nas Hamo u Bristol, na iftar. Ja mileta tamo, dragi Allahu, čitave porodice zajedno došle da iftare, nejma šta nejma. Oni konobari letaju, igraju oko tebe k’o da si sultan i samo donose je’no za drugim. Meni, vala, bilo dosta i onu hurmu pojest’, malo tope zatrat’ somunom i zalit’ himberom, a oni donose li donose. Gledam onaj svijet, to sve obučeno, ima se pa došli da pokažu svima kako imaju i kako mogu i da se zahvale Allahu što je od drugih uz’o, a njima dao. Tobe jarabu, što insan vako more zgriješit i post upropastit. Kud dojdoh u ovaj šejtanluk. Lijepa svoja kuća i iftari od birvaktile.
Sjetih se Ramazana birvaktile i namah me obli naka toplina i dragost. Mogo bi vam o tom knjigu napisat’, ali nejmam kad moram ovu tufahiju pojest, a saće i kahva. Vako su birvaktile samo paše i begovi iftarili, a sad more svako pa dok se narod navikne, a naviće se brzo, lahko se na dobro navić. Dabogda nam vazda vako bilo, al svima podjednako. Amin.
Na slici: Salihovca pripremila iftar i sa pendžera, ko i vazda, uči i čeka da se upale kandilji.