Inflacija, o kojoj je donedavno rijetko ko bilo što znao, danas je sastavni dio života građana u Bosni i Hercegovini. Mjesečna primanja – bilo plata ili penzija – potpuno su izgubila vrijednost.
Dok se nekada za stotinu maraka mogla obaviti mjesečna nabavka osnovnih životnih manirnica, danas stotinu maraka koštaju dva ručka za četvoročlanu porodicu.
Inflacija, o kojoj se u medijima govori svaki dan uglavnom se tiče običnih ljudi.
“Mi smo naučili trpjeti. Postoji jedna stara misao iz nekog vremena u kojem narod šuti. Treba malo popustit što nije loša poruka za političare. Narod šuti, a ne znam dokle će. Što se tiče inflacije, toliko moje nestručno mišljenje”, kaže jedan građanin.
“Mahune su bile dvije marke, a sada su sedam maraka. Evo, i ovi sirevi su bili dvije marke, a sada su četiri marke. Strašno je skupo i ja ne znam kako taj svijet izdrži. Najteže mi je kada vidim omladinu da prosi”, govori on.
Omer Karić je mesar i kaže nam – vrijeme nikad teže. Kako za njih koji prodaju meso tako i za građane koji sve manje kupuju.
“Da li se to živi na kredit, ne znam. Penzije ne mogu biti da bi čovjek preživio. Može preživjet, ali da živi, ne može. On ima 50 maraka mjesečno za meso pa koliko dobije”, govori on.
Poskupljenja u odnosu na prije pola godine su gotovo tri puta veća. Najla na gradsku tržnicu u Tuzlu donosi svoje domaće proizvode, a zbog inflacije cijela farma joj je dovedena u pitanje.
“Bune se, kažu ovo poskupilo. Kažu kako ste nam tako poskupili. Ja kažem, de vi samo uzmite kravu pa hranite, samo jednu. Nemojte držat farmu kao što mi imamo. Registrovali smo tu farmu, ali morat ćemo to da rasturimo. Eto”, kaže poljoprivrednica Najla Jukić.
I redovi pred narodnim kuhinjama su sve veći, a zahvaljujući i drugim humanitarnim organizacijama poput Emausa dnevno se priprema 3 600 obroka koji budu doneseni ljudima na kućnu adresu. Broj onih koji imaju potrebu za ručkom sve je više.
BHRT/ViPromo