U vrijeme kad Visokom u sportskom smislu baš i ne ide, volim se prisjetiti rečenica iza kojih i danas stoji „Dobra duša, vedro lice s Plješevice“, golman veteran sa Zbilja sa stažom među stativama dugim stotinu milja.
Sabahudin Sabo Fejzić- Crni Panter godinama uporno tvrdi da sve treba uložiti u sport i mlade visočke talente. Prije ili kasnije nekog mladića ćemo prodati u Real ili Barsu, a onda bi dobili dovoljno para za dalju izgradnju sportskih objekata.
“Što je to Mamić bolji od nas? Visočka škola, pogotovu ona sportska, nikad nije izdala.”- poručuje Dobričina jakog glasa sa visočkih parkinga.
Stopostotni Bosanac koji kad čuje Enesovu hit pjesmu prošlog vijeka, širi ruke k'o da želi zagrliti cijeli svijet.
„Striček Sabo“ i dalje mašta o formatu takmičenja zvanom Liga Vetarana.
Ove srijede ubilježio je životnu recku broj 58. Osim standardnih želja, u mislima mu je kraj pandemije da kćerka Ilma, inače stjuardesa konačno stigne u Visoko na odmor, da sin Ilmir pokupi osim konobarskih i golmanske bravure, a supruga Nermina nastavi odašiljati bračne i kulinarske vibracije. Kao bonus da punica Fikreta nastavi praviti super ukusnu kalju. Od sportskih želja je uvijek poštena pobjeda njegove ekipe na parketu dvorane Franjevačke gimnazije uz pregršt panterskih parada.
Odličan golman i u poznim godinama.
Zeza ga jedino ratna rana, kada je geler probušio nogu i smanjio njenu pokretljivost. Od ostalih rana su povrede ruke prilikom cijepanja drva i unošenja ormara „uzbrdo“.
Sabo je duša od čovjeka. Nema kod njega negativnih misli. Čisti pozitivac zaljubljenik u sport. Jedina njegova podjela zove se il’ si ČOVJEK (RAJA) ili nisi.
Dobro lice s Plješevice našlo se prije par godina i u karkaturi visočkog likovnog umjetnika Alena Džinde.
Danju Nagib, a uvečer Ragib. Takav ti je život Sabahudina Fejzića Sabe. Parking majstor sa puno duše u noćnim smjenama se pretvara u zvijer na golu. Bilo da je turnir ili termin u pitanju, iz njega uz odbrane sipaju savjeti za igrače. Savjeti su malo glasni, ali imaju efekta. Pravi antistresni program.
Nekad je donosio pobjede „Galaktikosima“, osvajao pehare sa biznismenima vizionarima. Puno je pehara, diploma i zahvalnica u vitrinama.
„Pitar“ i zaljubljenik bordo dresa od malih nogu.
Ma još mu nije ni šezdeseta. Visoko mora biti sretno što ima malog običnog čovjeka velikog srca.