Grupa prerađivača i uvoznika mesa u BiH odlučila je javno progovoriti o problemu s mogućim tržišnim viškovima u primarnoj domaćoj proizvodnji i uzgoju žive stoke, te potencijalnim reperkusijama koje bi mogle pogoditi i građane.
U prethodnom periodu Ured ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa potencira iznalaženje rješenja koje podrazumijeva “prisilni” otkup viškova žive stoke od domaćih proizvođača i uzgajivača.
Ovih dana se u javnosti pojavila informacija da Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa planira pred Vijeće ministara BiH staviti prijedlog mjera koji bi trebao da riješi problem uzgajivača s jedne, a s druge strane da kreira probleme uvoznicima i prerađivačima mesa i napravi poremećaj i višestruko poskupljenje mesa i proizvoda od mesa na tržištu – navode u pismu prerađivački i uvoznici mesa.
Ovakvim pristupom problemu bili bi oštećeni ne samo uvoznici i prerađivači već i krajnji potrošači i konzumenti kroz ogromno povećanje cijena mesa i mesnih prerađevina uz nesaglediv poremećaj na tržištu.
Prema pomenutom prijedlogu zaštitne mjere bi podrazumijevale da se na uvoz svježeg i rashlađenog mesa plaćaju pune carinske stope + 2,5 KM po kilogramu u periodu od 200 dana.
U nastavku saopćenja su pojasnili zašto ovaj prijedlog nije dobro rješenje i koje su negativne posljedice koje će na tržištu uzrokovati ogromne štete, kako uvoznicima i prerađivačima, tako i krajnjim konzumentima:
– Broj uzgajivača goveda i svinja koji potenciraju zatvaranje tržišta na ovakav način, i koji su već bonirani sredstvima koje dobijaju kao podsticaj za proizvodnju je neuporedivo manji od broja uposlenika koji rade u firmama koje se bave uvozom i preradom mesa i koji bi ovakvim mjerama bili pogođeni. Radi se o desetinama hiljada uposlenika i članova njihovih porodica.
Osnovne djelatnosti uvoznika i prerađivača mesa su uvoz i prerada svježeg i rashlađenog mesa. Neke kompanije vrše samo uvoz, raskoštavanje i dalju prodaju, neke samo preradu iskoštenog mesa u proizvode, a neke i jedno i drugo. Ono što ne radimo, niti imamo uvjete za to, jeste klanje stoke. Tu nastaje prvi problem zbog kojeg mi ne možemo otkupljivati stoku iz primarne proizvodnje. U tom segmentu, jedan od značajnijih problema, a koji nadležne institucije nisu na adekvatan način riješile jeste pitanje rješavanja, odnosno odlaganja i propisnog zbrinjavanja animalnog otpada. Značajnim povećanjem klanja žive stoke, uz uslov da se registriramo i dobijemo odobrenje za ovu djelatnost, dolazi do većih količina animalnog otpada a adekvatno odlaganje i zbrinjavanje istog se vrši po kilogramu po jako visokim cijenama koje kada se ukalkulišu u konačnu cijenu gotovog proizvoda stvaraju nepovoljnu situaciju kako za proizvođača tako i za krajnjeg potrošača.
Meso koje se nudi od tih proizvođača je meso bikova, dok je nama, naročito u preradi potrebno meso junica (butevi, prednjaci, čejreci i kugle) . Sve ove vrste mesa po zadovoljavajućem kvalitetu, cijenama i standardima uvozimo iz EU.
Također, ono što je značajno za našu prodaju na domaćem i stranom tržištu jeste posjedovanje Halal certifikata koji je zahtjev većine naših kupaca i bez kojeg nismo u mogućnosti plasirati naše proizvode. To podrazumijeva da isti validan certifikat posjeduju i primarni proizvođači i klaonice od kojih nabavljamo sirovine, kako bismo uopće mogli razmatrati kupovinu tog mesa. Velika većina firmi iz EU koje se bave preradom i prodajom rashlađenog mesa posjeduju Halal certifikat, za razliku od domaćih proizvođača mesa. Da bismo mi kao prerađivači mesa koji plasiraju gotove proizvode mogli biti certificirani odnosno označeni kao firme koje prodaju i na tržište plasiraju Halal proizvode obavezni smo sirovinu nabavljati od uzgajivača i klaonica koji također posjeduju Halal certifikat i ispunjavaju sve uvjete halal sistema. Napominjemo, da domaći proizvođači sirovina , koji se potenciraju kao proizvođači od kojih bismo trebali nabavljati sirovinu, ne ispunjavaju ove uvjete. Ukoliko postoji nekolicina proizvođača koji eventualno ispunjavaju te uvjete, nailazimo na već spomenute probleme vrste mesa a na koncu i količina koje ti proizvođači mogu isporučiti a koje su sasvim sigurno za kapacitete mesnih industrija u BiH nedostatni.
– Napominjemo da smo i mi domaće kompanije koje su se, kao i svi ostali, tokom poremećaja uzrokovanog pandemijom, susreli sa brojnim problemima kod plasiranja naših proizvoda, viškovima, otkazanim izvozima, smanjenom prodajom, smanjenim kapacitetima, gubitkom kupaca, nemogućnosti naplate potraživanja i još mnogim drugim”, dodali su uvoznici i prerađivači.
Kažu kako nisu upoznati s tim da je nadležno Ministarstvo poduzelo neke mjere po tom pitanju, kao naprimjer zabranu/ograničenje uvoza mesnih proizvoda ili bilo kojih drugih kako bi domaći proizvođači plasirali viškove.
Potpisnici ovog pisma su: OVAKO d.o.o. Sarajevo, Industrija mesa Semić d.o.o., Mesna industrija Semko d.o.o., Suša Commerce d.o.o., MI “VIMAR Groupe“, Vimes d.o.o. Visoko, Pavić d.o.o. Livno, Karliko d.o.o. Ljubuški, Bešlić d.o.o. Visoko, MI Tulumović Laktaši, “MS-ALEM“ d.o.o. Bosanska Krupa, Intermeat d.o.o. Sarajevo, Menprom d.o.o. Tuzla, Obrt PPSP Očuz Visoko, Agencija za certificiranje halal kvalitete.