Ugodno jutro vam želim dragi moji.
Februar je, napokon. Ptice polahko pakuju kofere da nam se vrate. Kraj janura je obilježila Selma Borić. Zauvijek je sklopila oči u devedeset i drugom ljetu. Negdje gore sa buketom oblaka ukrašenim zvjezdanim staklacima čekao je Vlado Dijak, pjesnik. Opjevao je te davne 1949. godine neostvarenu ljubav. Ostala je samo jedna ceduljica na kojoj je pisalo: Pozdravi mi Selmu, reci da sam je volio, a nisam joj smio to reći.
Goran Bregović je komponovao muziku na stihove njegove pjesme Selma i tako je učinio vječnom. Godinama poslije rađale su se djevojčice čije su majke upravo po ovoj pjesmi nadijevale ime SELMA.
Neostvarena ljubavna priča pretočena je i u pozorišni komad, nakon što je Ratko Rozović napisao dramu, jednočinku pod nazivom “Hotel Majna”. Drama u kojoj je opisan susret između Vlade i Selme odigrana je u Narodnom pozorištu Mostar.
Vlado Dijak rođen je 1925. godine u Brezovom Polju kod Brčkog. Srednju školu završio je u Banjaluci. Još kao maloljetan dječak sa sedamnaest godina pridružio se partizanima. Nakon Drugog svjetskog rata upisuje studij književnosti koji ubrzo napušta i počinje da radi kao novinar pišući za Banjalučke novine i Radio Sarajevo, gdje je jedno vrijeme bio urednik emisije Cik-cak. Bio je i zatvorenik na Golom Otoku. Nisam uspjela pronaći razlog zbog kojeg je bio pritvoren na tako okrutnom mjestu. Pretpostavljam da je neka pjesma bila povod. Teško je nepismenim koji su tada kao i danas uglavnom bili na vlasti objasniti i običan tekst, a kamoli stihove…
Objavio je zbirke pjesama: „Ambasador boema“, „Partizanske pjesme“, „Ljubičasti kišobran“. Napisao je i romane „Kafana San“, „Topovi i slavuju“ i „Crni konj“. Bio je i veliki humorista. Dobio je nagradu Zlatni Jež.
Pored poezije pisao je i pjesme za komponovanje. Pored „Selme“ koju izvodi Bijelo Dugme, nezaboravna je pjesma „Podlugovi“ Zdravka Čolića, zatim „Čisti, bijeli snijeg“ Arsena Dedića, „Betonska brana“ Indexa.
Vlado Dijak je preminuo 1988. godine u Sarajevu. O ovom velikom pjesniku i boemu Vehid Gunić je napisao knjigu…
Selma
(Vlado Dijak)
Ona putuje na fakultet,
ja kofer nosim, molim
Težak je, al’ pošto njen je lično,
ja i taj kofer volim.
Htjedoh joj reći nešto veliko,
nježno, što izaziva pozor,
a rekoh samo: “Zdravo, Selma,
ne naginji se kroz prozor”.
Sadžida Dedić