Ima tako jedna mala čaršija, nadomak Sarajeva, glavnog grada BiH, koja odudara po svemu od ostatka zemlje. U njoj žive najbolji ljudi, koji i kad najmanje imaju, najviše daju, ali isto tako vrlo malo o tome govore.
U toj maloj čaršiji, smjestila se dobrota i iskrenost čovjeka. Visoko je, uvijek bilo i bit će, nosilac najznačajniji događaja u historiji, od prvog spominjanja Bosne u djelu cara Konstantina Porfirogenata, Kulina Bana pa do naših dana. Ta mala čaršija uvijek je imala i ima i danas dušu. Ima ono što nedostaje velikim i malim gradovima, pored dobrote ima osjećaj za hajrat.
Nije bilo tako davno kada je NN lice obišlo sve lokalne trgovine, uoči ramazana, i platilo sve dugove upisane u “teku”.
Još je bliže vrijeme kada u jednom selu pored Visokog živiše ljudi koji su radili u firmama i primarno se kući bavili poljoprivredom i imali i još uvijek imaju stoku. Na Kološićima ili ti Koložićima živiše tako ti ljudi, stoljećima bez pitke vode. Radili i gradili svoje bunareve, vrlo često daleko od kuće, sa vlastitim sredstvima, plaćali traktor sa 2 kubika vode po 20 KM kako bi obavili sve dnevne obaveze. Nahranili i napojili stoku, oprali kola, saprali avliju… Tu žive ljudi koji pored patnje što nemaju vodu nikada nisu dali naama, pa nek’ ide glava.
Od odlaska Osmanlija, a dolaskom Ugara, kraljevina, komunizma pa do demokratije nije zabilježeno u BiH da je neko uradio neki hajrat tako značajan za zajednicu i da je isti uvakufio. Međutim, ima još OSMANlija.
Sve ovo pišem da vam kažem sljedeće. Na Kološićima živi cca 250 domaćinstava. Prije 10 dana dobili su pitku vodu zahvaljujući jednom Osmanliji našeg vremena.
Prije cca dvije godine krenuli su radovi oko vode. Cijelo selo je bilo prokopano, bageri i kamioni su radili punom parom. Za vrlo kratko vrijeme su prokopali, položili cijevi, izbetonirali šahtove svakom domaćinu pred vratima i vratili sve u prvobitno stanje. Zatim je uslijedio period tišine. Tišina je trajala sve do prije 10-ak dana kada je samo voda puštena, a da pri tome NIKO od mještana NIJE tražio da plati priključak vode, niti znaju koliko košta kubik vode. Voda došla!
Međutim, vrijedni domaćini, ne što nisu navikli imati vode, nego što su naučili da štede, pa su uglavnom pritisak na satu zatvorili za 50%, jer je toliko jak, da se potroši više nego što treba.
Ovakav hajr i značajan vakuf BiH nije stoljećima vidjela, ali ova gesta daje nadu u bolje sutra daje nadu da u svijetu pokvarenjaka, lažova, licemjera, munafika i pametnih uređaja ipak postoji čovjek koji daje da bi dobio.
Da Uzvišeni Bog, stvoritelj nebesa i zemlje, podari svaki hajr i bereket ovom našem Osmanliji, sa svakom kapi prosute vode! Amin
Dževad Fejzić