Obrt Elvira Bags iz Visokog proizvodi “ljubimce” svih žena – ručno rađene ženske torbe od kože i eko kože. Osim ženskih, dostupne su i muške torbe. Kvalitetne torbe „Elvira Bags“ savršeno pristaju uz svaku odjevnu kombinaciju.
Crne, crvene, plave, žute, male elegantne ili velike; od teksasa ili lakirane kože, za svakodnevnicu svečane prilike. U ponudi su okrugle, kockaste ili kakve god vam mašta osmisli.
Uz podršku porodice, naročito supruga, Elvira Čurt je napravila svoju radionicu i pokrenula posao.
“Torbe su moja ljubav, oduvijek. Volim ih praviti i nositi. Šablon svakoj torbi sama radim, kreiram je, odredim materijale, dodajem detalje i sitnice. Mnogo toga sam naučila kroz proizvodnju obuće. Dok sam radila u kožarskoj industriji, uvijek bih koristila priliku da isprobam nove mašine i radim u dijelovima proizvodnje koje nisam poznavala, da vidim i naučim kako se nešto novo radi. Faze rada na torbama i obući su iste. Do sada mi se još nije desilo da sam uradila nešto i morala da bacim na primjer.”
Elvira je trgovac i radila je u fabrici obuće deset godina. Na poslu je naučila mnogo o obradi i pripremi kože; o tome šta je sve potrebno kako bi se napravio dobar proizvod. Stečena znanja je iskoristila da napravi moderne i kvalitetne kako ženske, tako i muške torbe.
“Bila sam nezadovoljna na poslu. Mnogo sam radila, a plate su rijetko bile dostatne. Zato sam često na pauzama uvijek nešto samostalno kreirala. Jednom prilikom, sašijem mali neseser za šminku od ostataka i viškova. Potom me muž pita da li bih ja znala sama praviti torbe, a ja zbunjeno kažem da ću pokušati. I on odluči da mi kupi kožu, materijal kako bih probala. U tome trenutku, nisam imala čak ni vlastiti metar, nego izvučem kaiš iz hlača i otprilike premjerim i vidim kako bi šta trebalo biti. Potom, sašijem nešto na svojoj staroj mašini. Pogledam, zaista ne izgleda loše. I onda shvatim da bih trebala napraviti neku podstavu na svojoj prvoj torbi. Brzo kupim odgovarajući materijal i ponesem na posao da sašijem. Kada su kolegice na poslu vidjele šta sam uspjela napraviti, oduševile su se i tada je krenula prva narudžba torbi.”
Jedna po jedna, kolegice s posla počele su Elviri tražiti da im napravi torbe, torbice u raznim bojama. Elvira je vidjela priliku i počela razmišljati o tome da kupi još jednu kvalitetniju mašinu za šivenje kože te da polako nadopuni kućni budžet zaradom od torbi. Godinu dana kasnije, ideja „Elvira Bags“ je zaživjela i danas, po čitav dan u malenoj kućnoj radionici nastaju torbe po željama djevojaka i žena iz Visokog.
“U početku sam to radila na način da pratim kada moje kolegice i prijateljice kupe cipele, ja kupim takav materijal i napravim prelijepu torbu i stavim na rame. Sa ramena su mi skidali torbe i kupovali” – govori Elvira uz smijeh. “Vraćala sam se kući sa stvarima u kesi.”
Kada je počela praviti torbe, potražnja je rasla i Elvira je između redovnog posla u fabrici obuće i pravljenja torbi po narudžbi imala svega dva sata sna.
“NIsam više imala snage i odlučila sam da napustim posao, i uz edukaciju te podršku YEP-a, u potpunosti se posvetim svojim torbama i osnivanju biznisa. I narudžbe su krenule sa svih strana. Djeca su mi rekla da stavim na facebook fotografije torbi i obim posla je rastao iz dana u dan.”
Trenutno, osim na facebooku i instagramu, Elvirine torbe se mogu pronaći u dva visočka butika.
Da narudžbe ne bi kasnile, Elviri pomaže suprug, koji uglavnom kroji. Elvira kaže da uživa u svom poslu, kada sama upravlja vremenom i obavezama i da više ne želi raditi za druge. U narednom period planira zaposliti bar jednu osobu, jer, kako kaže, posla ima.
“Voljela bih da moje torbe izađu iz Visokog, nisu skupe i želim da ih prodajem u Sarajevu ili mjestima oko Visokog. Plan mi je da prodajem u još jednom butiku, možda baš u Sarajevu ili nekom od okolnih mjesta. Tek sam na početku, postepeno razvijam ovaj posao, ulažem u njega i on raste. Kada nešto radite s ljubavlju, i volite svoj posao, jednostavno vam ide od ruke. Svaki put kada neku novu torbu izdizajniram i napravim, objavim je na facebooku i ljudi se uglavnom oduševe. Reakcija i priznavanje mog truda od strane drugih ljudi me motivišu da radim više i ne odustajem od svog sna o pravljenju torbi.“ – podijelila je Elvira.
YEP