Visoko je jedan od onih bosanskih gradova gdje se od starina njegovala tradicija i običaji predaka. ”Biti u Visokom, znači biti u Bosni”, zapisao je Ćamil Sijarić, misleći valjda pri tome na sve one bosanske običaje koji su opstali vijekovima, i dan danas obogaćuju visočki kraj. Bogatstvo tradicije i običaja se njegovalo i prenosilo s koljena na koljeno, pa iako mnogi od tih običaja postoje još jedino u usmenim predanjima, oni su i na taj način nastavili svoj život i održali tradicionalne korijene narodnih običaja.
Pišući o životu i običajima naroda u Visočkoj nahiji, M.S. Filipović ističe bogatstvo i raznolikost sofre u Visokom.
Od slanih jela, najčešće se se pripremao kukuruzni, ječmeni i pšenični hljeb koji se pekao na tepsiji ili na ognjištu, a posebno ukusan hljeb bio je onaj ispečen u pepelu. Pura ili kačamak se spremala često, a jela se prelivena maslom ili mlijekom, a pura prelivena pekmezom predstavljala je omiljenu poslasticu. Pravile su se najraznovrsnije pite, od maslanice, sirnice, zeljanice, krompirače i bureka, pa do oparuše, kajmakuše, drobnjače i polaguše. Omiljeno jelo bila je cicvara, a pravila se od mehkog kukuruznog brašna koje se poljevalo maslom ili kajmakom. Sarma, razne dolme, šiš-ćevap – jela su koja su se redovno nalazila na visočkim soframa.
Od slatkih jela, i obično za vjerske praznike, a ta se tradicija i do danas sačuvala, pravile su se baklave, hurmašice, kadaif i ružice, a pored toga, Visočani su se sladili i halvom, gurabijom, sutlijom, te slatkom pitom od oraha i šećera.
Osim u visočkim kućama u kojima vrijedne visočke domaćice pripremaju bosanske specijalitete, danas u Visokom postoji naraznovrsnija ponuda nacionalnih i internacionalnih jela koja se spravljaju u restoranima, kako tradicionalne bosanske kuhinje, tako i specijaliteta internacionalne kuhinje.
Kod tradicionalne bosanske kuhinje susreću se elementi Istoka i Zapada. Jela bosanske kuhinje u pravilu potpuno su prirodna, sa dosta povrća, voća, mlijeka i mliječnih proizvoda, sa minimalnom upotrebom ljutih začina, pa se s tog aspekta smatra zdravom hranom. U nacionalnim restoranima mogu se pojesti svi dobro poznati bosanski specijaliteti počev od najraznovrsnijih čorbi (najpoznatija je svakako čuvena begova čorba), pa do raznih ćevaba, dolmi, pita…, kao i brojna slatka jela (baklave, tufahije itd.).
Pored brojnih restorana, čevabdžinica, burekdžinica tu su i tradicionalni objekti ishrane – ašćinice, u kojima se za veoma malo novca može kvalitetno i obilno jesti.