Po kršćanskoj tradiciji, prvog i drugog novembra vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. To su blagdan Svi sveti i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i vjera u prekogrobni život i Božiju nagradu, daje pravi smisao ovim danima.
Visočki vjernici su se na veliki blagdan okupili na katoličkom groblju kako bi obilježili blagdan Svi Sveti. Obišli su grobove svojih najmilijih, gdje su upalili svijeće i položili cvijeće, odajući poštovanje mrtvima.
Prvi zabilježeni historijski tragovi Blagdana Svih svetih pojavljuju se u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Pod izrazom “Svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Današnje generacije su navikle blagdan Svi sveti zvati “danom mrtvih”, što je netačno, jer kršćanska je poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, “most”, mučno rađanje u novi život, život s Bogom “oči u oči”.