Penzija mu je 371 KM i kaže čovjek da to i nije tako malo koliko narod puno kuka i da je relativno zadovoljan svojom penzijom u odnosu na teška vremena koja su nas snašla.
Znači, može se izdurat mjesec dana sa tom penzijom?
– „More, šućur… protegneš se koliko ti je dug jorgan. U suprotnom moreš opasno nazebst, što nimalo nije preporučljivo bilo kome da sebi priušti takav luksuz, jer i obična prehlada danas iziskuje odlaske doktorima, specijalistima, apotekama… a to sve poprilično košta. O habanju živaca da ne pričam.“.
Interesantna razmišljanja. Ipak ste vi jedan od rijetkih penzionera koji je zadovoljan ovom minimalnom penzijom!
– „Ne treba biti ćorava mačka. A samo da ti reknem, zadovoljstvo se krije u tome da si zadovoljan onim šta imaš, a ako naiđe iznenadni donator u liku velikodušnog dobročinitelja pa mi nabaci još devet maraka na ovu penziju, pa makar to učinio i jednom godišnje, ja bih o njemu napravio reportažu od 15 minuta na FACE TV-u da ikako mogu, i da objasnim ljudima na kakvog sam dobrotvora naišao. Vjerujte mi! Moja penzija više ne bi bila 371 marku na mjesečnom nivou nego 372, i malo mi je falilo pa da mjesečno mogu popiti čaj u nekoj od kafana na račun ovog donatora.“.
Da li ja to osjetim komadić ironije u vašem glasu ili nekakve aluzije na nešto, ili mi se samo čini?
– „Ama mladiću, to se vama samo čini i to nema veze sa aktuelnim vijestima, vjerujte mi. Samo je matematika egzaktno polje u kojem se svako može dobro snaći i uvjeriti, pa makar i ne znao računati. Bog dao ova čeketala zvana digitron pa insan sve more provjerit bez puno zahmeta, preopterečavanja svojih malih sivih ćelija, kao i nepotrebnog šiljenja olovki.“.
B.H.