Visočki vremeplov: „GAZELA NA ZBILJU“

Rijeko Fojnico, evo ti jednog lijepog, neobično lijepog broša! Koliko će te samo uljepšati, koliko ćeš s njim biti ljepša, zelenija, bistrija. I ako si bila ljubomorna na sestru Bosnu kada je ova dobila krasni „karanfil na rever“ – u Čekrčićima, evo, građani sela Zbilja pripremaju ti jednu zlatnu mašnu u tvoje srebrne kose – MOST, nov novcat, betonski…

Možda, rijeko Fojnico, ne znaš šta su Zbiljani učinili i čine da ti podare most, i zato slušaj: Najprije su sačinili projekat i zaveli samodoprinos u visini 10% na sva primanja. Ali, prethodno ti moramo kazati kakve su muke imali, i imaju, sa sadašnjim žičanim! Znaš, veliš, jer to viđaš svaki dan. Pa, dobro. Znaš i to da su samodoprinos raspisali na dvije godine, i da on donosi 12 miliona, i da su pošto on ističe 1. maja, raspisali novi u istom trajanju i koji će donijeti još 13 miliona starih dinara, znaš, veliš, jer je to pisao Sreto Mirić. E, nije! Oni se dogovorili da taj iznos od 13 miliona skupe za samo OSAM mjeseci! Jeste, samodoprinos će trajati samo osam mjeseci – 20% na sva primanja! Ne, nismo pogriješili – 20% na sva primanja, dobro si čula! Pa to nema nigdje, kažeš, silni su tvoji Zbiljani! Ne, nismo ni mi čuli tako nešto, priznajemo…

E, ali to nije sve! Za tvoju „gazelu“, rijeko Fojnico, treba oko 60 miliona, a oni će skupiti 25! I onda ti otvaraš svoje korito, hvala ti zato, i daruješ im šljunka 300 m³ – što u novcu iznosi 3 miliona! Pa, onda, TVOJI Zbiljani su odlučili da svaki radi po 10 časova, što iznosi 2,5 miliona. Sve ovo zajedno, što si čula iznosi 30 miliona! I opet nije sve! Sve zemljane radove će Zbiljani sami uraditi, samo da izvođač radova manje uzme!

 

Jeste, sve su to učinili da ti podare most dug 45 metara, širok četiri, kao onaj u Čekrčićima, samo bez trotoara. Željeznu konstrukciju „Kovina“ već radi i sada se traži najpovoljniji izvođač betonskih radova, tako da ćeš, Rijeko Fojnico, vjerovatno za praznik Republike zataknuti prekrasni broš…

 

I mi moramo pohvaliti sve žitelje Zbilja, a naročito Momču, Ragiba, Svetu, Osmana i Maksa – jer tako nešto ogromno poduzeti i ostvariti – je zaista velika stvar! Naravno, treba istrajati, podsticati ljude, pozvati – da bi se dovelo do kraja…

Eto, toliko rijeko Fojnico! A nismo nigdje spomenuli Skupštinu opštine, kažeš? Dati će Opština, svakako da će i ona dati pomoć! Veliš, da bi trebala i preduzeća visočka da pomognu – jer je to most za sve građane Visokog – tu je Rekreacioni centar, kupalište, planinarski dom, Vrutci, ukratko sva visočka mjesta odmora i da će taj most koristiti svi, ma, eto, to je najljepše nešto što Visoko posjeduje! (Imaš pravo, jer nama kada su lani došli prijatelji iz Njemačke mi smo ih odveli s one strane žičanog i oni su bili oduševljeni!)…

Trebali bi i svi građani Visokog, kažeš dati koji prilog. Slažemo se s tobom, rijeko Fojnico, i mi se, evo, prvi pridružujemo tom prijedlogu.

Autor teksta: Salih Semić
Visočke novine „Naš život“, mart 1972. godine.