Što je onaj jedan govorio za sretne i nesretne porodice tako bi se moglo rijet i za godine, biva da su sve sretne iste, a nesretna svaka na svoj način, bezbeli. Tako i ova. Nikad kraća, a ni duža nije bila. Razvukla se i otegla baš ko onaj hercegovački sir iz mješine kad se istopi pa zatare, a tuknula je more bit i gore. Kako god, godine lete ko da jedna drugu goni.
Evo i ova prođe što bi dlanom o dlan. Nek vala ide, more bit sa sobom odnese sve tuge i nesreće što nam je donijela, a radosti neće, jer ćemo mi, ako Bog da, sve naše sretne trenutke prenijet u ovu novu, baš ko kad selimo pa ponesemo samo lijepe stvari i uspomene a one ružne ostavljamo za sobom. Nego sam vam ovo hotio rijet:
Niko neće doći i spasiti nas i ništa nam neće donijeti, ni slijedeće godine kao što ni do sada nije, ako se sami ne pobrinemo za sebe, a najbolji nijet za svaki novi početak kao i za svaku novu godinu je zabegenisati opet sebe i ono što radite, ljude, život i dunjaluk na kojem živite. Neka nam svima u avlijama i kućama Hadžibeg cvjeta i neka bude vijesnik novog proljeća i ljeta!
Živi, zdravi i uzbrdo brzi bili!
Uzeir Hadžibeg