Iz Glasnika zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XV, 1903. / Ćiro Truhelka
Prolazeći proljetos kroz Visoko saznao sam, da je blizu varoši na lijevoj obali Bosne pod selom Muhašinovići u takozvanoj Tuštinoj njivi Jove Šarenca izorana kamena ploča sa natpisom. Došavši u Muhašinoviće uvjerih se na veliku radost, da je ta ploča najvažniji do sada spomenik, koji se je našao u Bosni i da je dao ispisati bosanski ban Kulin. Ja je odmah otpremih u muzej u Sarajevo. Ploča je bijela miljevina, široka 66.5 cm, visoka 53 cm, na gornjem desnom i na donjem lijevom rubu nešto okrnuta, inače vrlo dobro sačuvana. Na gornjem ćenaru uklesan je u četiri reda natpis, koji zaprema širinu od 9 cm. Slova prvoga reda uklesana su pokrupno, pak su sve manja, a u četvrtom redu pri kraju jedva se i vide.
Ispod ovog natpisa razdijeljena je ploča izbočenim prugama u šest polja, a u svakom polju urezano je po jedno kolo. U svakom kolu opet uklesan je po jedan krst. U prvom kolu taj je krst pomalen, nešto nakrivljen, a opasan je sa dva koncentrična kola, koja prikazuju ornament sukane vrpce. U slijedeća dva kola krstovi su širokih izvitih krakova, a oblikom i veličinom jednaki su. I naredna dva krsta u donjem redu jednakog su oblika, ali su im krakovi ravni te se na završetku proširuju u trouglaste latice, dočim je krst u šestom kolutu načinjen od četiri trouglata krila. U svih ovih krstova kraci su jednaki kao u takozvanog malteškog krsta, a na svim, izuzev prvi, urezani su različitom rukom i nejednakim slovima po manji natpisi.
Natpis na čelu ploče vrlo je razgovjetno urezan, no ipak na žalost nije moguće posve sigurno ustanoviti potpuni mu tekst, pošto je na desnom kraju odlomljen. Istina ne fali tu svega desetak, dvanaest slova.
Ipak je ta nestašica tolika, da nam brani pouzdano ustanoviti tekst natpisa.
Natpis ćemo prema tome čitati ovako:
Čitanje natpisa olakšava nam i to, što su izreke razdijeljene interpunkcijom, bilo jednom ili dvjema tačkama. Prema tomu se natpis sastoji od ovih izreka:
Siju crkv’ ban’ Kulin’ zida.
e g d…..jeni Kučev’sko Zagorie
i nade na nu grom(‘ i) u Podgorie Sljepičišt’:
i postavi svoj obraz’ (za ili nad’) pragom’:
B(og)’ dai banu Kulinu zdravie i banici Vojslavi.
SAVREMENIM JEZIKOM TAJ NATPIS BI GLASIO OVAKO:
„Ovu crkvu zidao je ban Kulin kada je plijenio Kučevsko zagorje.
I pade na nju grom u Podgorju Slijepčišća.
I postavi svoj obraz nad pragom.
Bog da podari banu Kulinu i banici Vojslavi.“
Natpis dakle odnosi se na jednu crkvu, koju je ban Kulin sazidao u kučevskom Zagorju i na nju i na Podgorje Sljepčić pade ili nade – kako natpis veli – grom, te ju ban valjda iznova sazidao i postavio svoj obraz nad pragom. Pod tim obrazom valjda nije baš nužno razumijevati portret banov, nego samu ploču, koju opisujemo, jer u staro vrijeme nazivala se svaka slika ili skulptura pa i natpis obrazom. Natpis završava željom, da Bog da zdravlje banu i banici, te iz njega doznajemo da se Kulinova žena zvala Vojslava.
Pređimo sad na natpise, koji su urezani u križevima donjeg dijela ploče. Ovi su, kako rekoh, urezani ne jednakom, a često i nevještom rukom te bi na prvi mah mislio, da su ih urezali u kasnije vrijeme – od dangube. Da tomu nije tako, opazićemo kada ih pročitamo. Sva je prilika da su to potpisi one gospode, koja su prisustvovala, kada se Kulinov obraz svečano postavljao nad pragom. Prvi natpis urezan je povelikim slovima u drugom i trećem križu te glasi:
Što se lako čita: Pisah’ Krile župan’.
Dalje imadu na drugom križu još dva natpisa i to 1. na lijevoj i desnoj latici križa:
I na donjoj latici križa:
Oba se lako čitaju:
Az pisah’ Desivoj križe za bana
Pisah’ az pisah.
Na donjoj latici trećega križa ovaj je natpis:
Pisa Obrad.
U donjoj latici:
Miogost pisa.
U trećem i četvrtom kolu urezan je pokrupnim slovima natpis, koji je, sudeći po karakteru pisma, urezala jedna ruka, no taj se žalibože najteže čita, jer su mu slova na lijevoj strani trećega kola od vremena i kiše tako izlizana, da se jedva razabire, je li su ovo slova ili slučajni zarezi. Istina ostali natpis je jasan, no manjka mu sveza. Eto slova redom, kako sam ih mogao dosele pročitati:
Iz završetka ovoga natpisa: pisa, Bog’ mu daj zdravje a m’nje život’ može se zaključiti, da je taj natpis pisao neko drugi i u nečije ime, te nam treba u prednjem dijelu naći imena te dvojice, te bi se prema tomu natpis mogao od prilike popuniti ovako:
Osim ovih natpisa imade na ploči još podosta zarezaka pojedinih slova, no ovi nijesu ni u kakvom savezu sa natpisima, jer su ih od dangubice urezali besposleni ljudi. Amo spadaju i dvije figure – jedna ljudska u donjem srednjem kolu uzdignute ruke i u zadnjem kolu sličica neke životinje.
Vrijeme kada je načinjen ovaj natpis, može se utvrditi prilično tačno. Poznato je, da je ban Kulin sa ostalom vlastelom svojom tek 8. aprila 1203. na zboru u Boljinom polju na Bosni prešao na katoličku vjeru, a do onda bijaše pristaša “bosanske crkve” bogumilske, a kao Bogumil nije mogao da gradi crkve. S toga valja ovaj natpis, koji se odnosi na gradnju Kulinove crkve, staviti u razdoblje od god. 1203. do konca god. 1204., kad se Kulin zadnji put spominje. Ženu Kulinovu nalazimo u tom natpisu prvi put spomenutu pod imenom Vojslave. Da je Kulin bio oženjen doznajemo iz listine dukljanskog kralja Vukana od god. 1199., no u njoj se ne spominje ime baničino.